|
|
21.01.2007., nedjelja
Izgubiti prijatelje.....
...je teže nego stati bez ljubavi....znam to....iskusila sam to...i zato još jednom OPROSTI MI ZA SVE, ZNAJ DA SAM UNATOČ SVEMU JOŠ UVIJEK TU ZA TEBE...
SEVERINA: PRIJATELJICE
Azurno nebo, čekamo zoru,
pet šest mladih golubica,
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi šetale,
pravile se da smo važne, da smo pametne
i snažne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
Djevojčice žene postale,
neke su se već i udale,
a ja još čekam azurne zore.
Ja još želim preplivati more,
ja još sanjam zemlje daleke
|
29.12.2006., petak
Ljubav nije ljubljena...
Nikad ne znaš koliko ti nešto znači dok to ne izgubiš....
Volio sam jednu ženu, jednu ženu kose plave
S njom sam htio čekat stotu u malenoj kućici kraj Save
Volio sam jednu ženu,jednu ženu oka plava
A sad spava sakrila je trava
A pravu, istinsku ljubav je teško naći...a tako lako izgubiti...
Prva je ljubav
dosla tiho nezvana, sama
za sva vremena,
skrila se tu, negde -
duboko u nama.
Zato..cijenite ono što imate..uživajte u svakom poljupcu i zagrljaju jer on možda sutra neće biti tu...
Sjecam se prvog poljupca
Samo on je bio sladak
Sjecam se prvog dodira
Samo tada sam drhtao
A onda su nestala osjecanja
I borite se za ljubav..ne dajte da ode tako lako...
Ako te izgubim, najdraže moje
utopit će se zvijezde u valima tuge
Ako te izgubm,ako jendom odeš
nikada više ljubavi druge, najdražem moje
I budite nasmješeni jer nikad ne znate tko će se zaljubiti u vaš osmjeh..on je vaš najveće blago i najjače oružje
(Stihovi:Ajmo tugo,ajmo tamburaši,Gazde
Moja prva ljubav,Đorđe Balašević
Sjećam se prvog poljupca, Film
Najdraže moje, Novi fosili)
|
23.12.2006., subota
Znate li onu priču o leptiru?
Sad ću vam je ja ispričati....
Jednog dana,
pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.
Onda je leptir stao.
Činilo se da ne može dalje.
Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.
Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.
Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.
Međutim ništa se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.
Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.
Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu..
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.
"Tražio sam Snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.
Tražio sam hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.
Tražio sam ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražio sam usluge ....
I Bog mi je dao prilike.
Nisam dobio ništa od onog što sam tražio....
Ali dobio sam sve što mi je trebalo."
a ja sam tražila ljubav..i dobila je..ali i izgubila...sad tražim prijateljstvo i snagu da okrenem nou stranicu u knjizi života...i nadam se da ću to dobiti...ali i ne izgubiti...
Želim da svi osjetite toplinu Božića i nadolazećih blagdana...te da vas Bog obdari zdravljem,ljepotom duše, ljubavlju,prijateljima,istinskom srećom....kada budete odmotavali darove, ispod drvca,na Božićno jutro navucite na lice nevini dječji smješak i ne dopustite da vam ga itko otme
|
18.12.2006., ponedjeljak
kAKO SE ČUVA LJUBAv??
.Majka i dječak hodaju plažom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."
Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"
Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...
Eto.. kako se čuva ljubav..
|
17.12.2006., nedjelja
Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega, a znaš da ga nikad nećeš imati...
doista.....tako mi je blizu, a tako daleko
...tako je daleko njegov dodir, njegov osmjeh,a on je zapravo tu....kraj mene...i svaki pogled na njega me vraća na ono što smo imali....svakog se proljeća sjetim prekrasnog cvijeta jabuke...i opojnog mirsa njegovg parfema....i osjetim njegov dodir na koži...i sjetim se njegovih mekanih usana..
...i njegove mi riječi odzvanjaju u ušima :"Dođi....budi kraj mene...nemoj me slijediti..možda te neću dobro voditi..nemoj hodati ispred mene,.....možda te neću slijedti....jednostavno budi kraj mene...."
|
15.12.2006., petak
Neću pisati o sebi...
...pisat ću o stvarnosti...o želji...o samostalnosti....o ljubavi...o boli...i razočarnju...
Nekad davno mogla sam biti samostalna, neovisna i nasmješena....ali onda se pojavio onaj zbog kojeg sam izgubila samostalnost, nasmješenost i neovisnost....onaj koji mi je oduzeo nevini dječji smješak s usana i posve nehotično ga zauvijek uništio, smrvio, izbrisao i smlavio....
i otad ja se više ne smijem.....ne smijem se od srca...ne smijem se kao dijete....a više ne mogu...i tolike sam povrijedila zbog NJEGA..i samu sebe razočarala, ali svaki put kad pogledam njegove oči, njegov nevini,a tako varljivi smješak pokleknem....i ne mogu se držati svojih odluka, svojih ciljeva...i opet se razočaram u sebi...i opet se slomim...i opet se pokreće začarani krug...i opet pokleknem...i opet se sjetim....
A NEMA ŽIVOTA OD SJEĆANJA....vjeruj mi nema....a čak ni ja sama u to ne vjerujem...I ŽELIM ŽIVJETI....želim ga ZABORAVITI...želim zaboraviti to proljeće..i miris tek procvalih jabuka
|
|
|
|
|
|